Rudarska greblica slani je kolač koji se već stoljećima priprema u rudarskim obiteljima. Žene su ga spremale za svoje muževe, očeve i braću rudare kao skroman obrok, koji je ponekad bio i glavno jelo.
Naziv i sam izgled kolača lako je povezati s tradicionalnim alatom greblica kojim se razgrijavao žar u krušnim pećima.
Ručno valjano tanko tijesto puni se nadjevom od svježeg sira s raznim dodacima – mljevenim orasima, špinatom, blitvom, koprivom, porilukom, metvicom ili naribanom žutom mrkvom.
Posebnost ove delicije je u tradicionalnoj recepturi, načinu pripreme, umijeću i vještini koja se prenosi iz generacije na generaciju, posebice u dijelu kada je potrebno rubove sirovog tijesta ručno utisnuti i zavrnuti prema gore kako nadjev ne bi iscurio prilikom pečenja. Rezana je na komade pravokutnog oblika, mekane konzistencije, sočnog i kremastog okusa te tamnožute do zlatne boje.
Rudarska greblica kolač je koji priča priču. Ona je zaštitni znak Ruda i okolnih sela te dio kulturne baštine cijelog samoborskog kraja.
Za prepoznatljivost greblice najzaslužnije su dvije lokalne udruge:
Zaštita naziva kolača temelji se na ugledu, tradiciji i vještini pripreme proizvoda.
Rudarska je greblica 29. hrvatski proizvod iz skupine poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda koji nose europsku oznaku kvalitete (ZOZP), kao i prvi prehrambeni proizvod u Zagrebačkoj županiji zaštićen takvom oznakom.